Italija je dom velikih svetaca i svetišta. Ne bi li se ugledali u njihove duhovne živote,  oko 40 mladih je u travnju, u organizaciji SKAC-a Osijek hodočastilo u Italiju, koracima sv. Franje Asiškog i  sv. Padre Pija, a usput smo se upoznali i s drugim  značajnim svecima i blaženicima kao što su sv. Katarina Bolonjska, sv. Klara Asiška, bl. Carlo Acutis i dr.

Iako se pet dana ne čini kao mnogo vremena, kada ih isplaniraju iskusni hodočasnici, u njih stane obilje sadržaja. Brda, špilje, šuma i prirodne ljepote Italije kao i vremenske prilike koje su nas tamo zatekle idealan su prostor za šutnju i susret s Bogom. Put nije bio lak. Kušali su nas hladnoća i duge vožnje autobusom, ali duhovna iskustva  s kojima smo se vratili svojim domovima ostat će u našim srcima još dugo.

S nama je na hodočašću bio i naš duhovnik, pater Ike koji nam je pomogao da u ovom hodočašću ne budemo turisti već da si cijeli putem osvješćujemo duh i stav hodočasnika. Duhovni boj naša je stvarnost. Stoga neprestano trebamo produbljivati vjeru, okružiti se dobrim ljudima i ugledati se na svece.

Putevima svetoga Franje

Već prvoga dana u svetištu La Verna, u kojem se raspeti Isus ukazao svetom Franji i dao mu stigme, igrom slučaja (mi volimo reći Božje providnosti) sreli smo fra Ivana Marija Đuzela koji nam je na autentičan franjevački način približio život i djelovanje čudesnog svetog Franje. On, koji je smatrao “Ja sam nitko i ništa (sam po sebi),” za sobom je ostavio franjevački red koji i dalje djeluje 800 godina nakon njegova života.

Sv. Franjo svojoj subraći rekao je da nikada ne dopuste da ih istjeraju iz La Verne kao niti iz Porcijunkule, bazilike Gospe od anđela, u koju smo se zaputili odmah nakon La Verne. Ona je smještena u Assisu, rodnom mjestu sv. Franje i sv. Klare. Tamo se u crkvi sv. Marije Velike nalazi i grob blaženog Carla Acutisa, petnaestogodišnjeg laika koji je bio mladi evangelizator digitalnog vremena.

Na putu prema San Giovanni Rotondu, obišli smo još dva franjevačka svetišta. U Grecciu je sv. Franjo postavio prve žive jaslice, a u Fonte Colombu napisao je prvo pravilo franjevačkog reda. Posljednje stajalište na putu prema sv. Padre Piju bila je crkva u Manoppellu u kojoj se čuva Veronikin rubac, relikvija Svetog Lica.

Putevima Padre Pija

Padre Pio bio je svetac brojnih čudesa. Skromni mistik rodom iz Pietrelcine bio je poznat po svetim ranama, ali još bitnije, po svojoj neizmjernoj ljubavi i služenju Gospodinu. U sebi je gajio neizmjernu želju i molitvu da bude žrtva za grešnike i duše u čistilištu. Molio je Gospodina da na njega pošalje kazne koje su pripremljene za grešnike kako bi se što prije obratili.

Intenzivno je djelovao u San Giovanni Rotondu, u kojemu smo se najduže zadržali i imali priliku za osobnu šutnju i molitvu. U San Giovanni Rotondu nalazi se i bolnica na čijoj je izgradnji Padre Pio radio još za svojega života, a tu se nalazi i novoizgrađeno svetište posvećeno njemu. U blizini ovoga mjesta nalazi se još jedno dojmljivo svetište. Uklesano je u pećini na brdu Gargano. To je Monte Saint Angelo, najpoznatije svetište arkanđela Mihaela.

Na putu natrag

Iako su sv. Franjo Asiški i sv. Padre Pio bili okosnica ovoga hodočašća, na putu prema našoj Hrvatskoj zastali smo i u Loretu. U njemu se nalazi marijansko svetište u kojemu je i Nazaretska kućica Svete obitelji. Loreto se vidi i iz obližnje crkve u Osimu u kojoj je djelovao pomalo neobičan svetac, sv. Josip Kupertinski, zaštitnik studenata i đaka, koji je imao dar levitacije te je poznat kao i leteći svetac. Naše posljednje stajalište bio je poznati grad Bologna u kojemu smo posjetili baziliku svetog Dominika, osnivača dominikanskog reda, i svete Katarine Bolonjske, redovnice klarise, čije je tijelo neraspadnuto ostalo u sjedećem položaju. Po povratku s hodočašća, pater Ike pozvao nas je da ne propustimo priliku za svjedočenjem. Vjeru moramo svjedočiti, inače se gasi Božja ljubav u nama. U iščekivanju nekog sljedećeg hodočašća, zahvaljujemo Gospodinu na svim lijepim trenucima i milostima koje nam je darovao.