Početkom svibnja imali smo milosnu priliku hodočastiti u neka od najvažnijih svetišta Francuske, ali i Italije.
Prva postaja našeg hodočašća bila je La Salette, mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije dvoje djece 1846. godine. Smještena u samom srcu francuskih Alpa, na 1800 metara nadmorske visine, bazilika u La Salette uistinu oduzima dah.. U predivnom planinskom ambijentu sudjelovali smo u procesiji sa svijećama te molili za svoje obitelji, domovinu i osobne nakane.
Naš sljedeći korak bio je Ars, rodno mjesto i župa svetog Ivana Marije Vianneya, zaštitnika svih župnika. Obišli smo njegov grob koji se nalazi u svetištu posvećenom njemu, kao i njegovu župnu kuću koja svjedoči o jednostavnom i svetom životu ovog poniznog pastira.
U Paray-le-Monial doživjeli smo najdublji trenutak hodočašća – susret s Presvetim Srcem Isusovim. Upravo se ovdje Isus ukazao sv. Mariji Margareti Alacoque te joj objavio pobožnost svom Srcu, pozvavši čovječanstvo na obnovu u ljubavi, milosrđu i povjerenju. U kapeli Pohođenja, gdje su se ukazanja dogodila, svi smo se zajedno posvetili Presvetom Srcu Isusovu ( i to baš na prvi petak 😊), po uzoru na 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka koji su to učinili prije 125 godina. U tom duhu otpjevali smo i pjesmu Do nebesa nek se ori, koja je prvotno napisana upravo za tu prigodu. Malo je reći da je to bio trenutak koji ćemo zauvijek pamtiti. Obišli smo i baziliku Presvetog Srca Isusova te kapelu sv. Klaudija de la Colombièrea, isusovca i duhovnika sv. Marije Margarete, čiji se grob ondje nalazi.
Naš put nastavio se u Annecyju, gradiću na obali jezera i podnožju Alpa, gdje smo posjetili baziliku Pohođenja Marijina. U njoj se nalaze grobovi sv. Franje Saleškog i sv. Ivane de Chantal, osnivača Družbe Pohođenja Marijina – reda posvećenog molitvi i služenju bližnjima. Ondje smo se nadahnuli njihovim primjerom ljubavi, blagosti i predanja.
Posljednja postaja bila je Torino, grad bogate duhovne i povijesne baštine. U bazilici Marije Pomoćnice, izgrađenoj po želji i pod vodstvom sv. Ivana don Bosca, molili smo pred njegovim grobom, kao i pred grobom sv. Dominika Savia, te pred dragocjenom relikvijom – djelićem Kristova križa. Prisjetili smo se Don Boscova neizmjernog doprinosa mladima i snage vjere u svakodnevnom životu. Hodočašće smo zaključili posjetom katedrali sv. Ivana Krstitelja, gdje se u kraljevskoj kapeli čuva Torinsko platno, relikvija koja na poseban način potiče na razmatranje Kristove muke, smrti i uskrsnuća.
Ovo hodočašće bilo je više od putovanja – bio je to hod Srcu Isusovu. U svakom susretu, molitvi i pogledu osjetili smo Njegovu prisutnost, ljubav i poziv da Mu predamo svoje srce.
