Samostan svetog Dujma na otoku Pašmanu i ove je godine ugostio 159 mladih sudionika i ukupno 39 služitelja u čak pet termina.
Ovoga puta, kamp je započeo pred terminom u kojemu su sudjelovali sadašnji i bivši SKAC služitelji, od kojih su neki postali roditelji. Dječja radost ispunila je samostan i donijela potpuno nove dimenzije. Stoga SKAC Osijek najavljuje obiteljski i služiteljski termin koji će od iduće godine ući u standardni tok kampa na Pašmanu.
Kako izgleda dan kampa?
Dani su počinjali jutarnjom meditacijom i tjelovježbom, pripremom duše i tijela. Prijepodne bilo je rezervirano za grupne poslove, lectio divina (dnevno razmatranje) i na koncu, svakodnevnu svetu misu.
Potom bi uslijedilo vrijeme za odmor, katehezu ili kavu s duhovnikom, druženje, odlazak na plažu, duhovne razgovore i ispovijedi.
U predvečerje, sudionici su u svojim Magis grupama međusobno podijelili dojmove dana i posvijestili Božju prisutnost na svakom koraku.
Osim obilja isusovačke duhovnosti, sudionici su se upoznali i sa lokalnim benediktincima iz samostana Ćokovac. Jednom tjednom, sudionici i služitelji uputili bi se na hodočašće na obližnje brdo koje je stoljećima dom redovničkom redu svetog Benedikta, na proslavu svete mise, kratki razgovor sa tamošnjim opatima, razmatranje i uživanje u pogledu na prekrasnu morsku prirodu.
Što kažu naši Pašmanci?
“Lijepo mi je bilo vidjeti kako Gospodin djeluje među ljudima koji ga traže, pogotovo iz perspektive služitelja. Jer, ne samo da sam služio nego sam i primao od drugih ljudi- od njihovih iskustava i čežnje za Gospodinom. Uz služenje, imao sam slobodnog vremena za sebe i za zajedničke aktivnosti poput igranja odbojke i nogometa. Sve u svemu predivno iskustvo koje je teško opisati, već ga se treba proživjeti” rekao je jedan služitelj.
Milost Božje prisutnosti svjedoče i ovogodišnji sudionici:
“Na Pašmanu mi je Bog najviše bio u našem magisu na kraju dana, koliko sam osjetio Duha Svetoga preko kože, još i više sam ga osjetio iznutra i u drugima kada bi govorili o svome danu i pronalasku Boga.”
“Mir. Blagoslov. Prihvaćanje. Radost. Tišina. To mi je bio Pašman. “ nadovezuje se sudionica.
“Ove sam godine došla totalno duhovno nespremna, sa svakakvim unutarnjim borbama i mislila sam da neću uspjeti pronaći Boga, ali On je pronašao mene. Pronašao me kroz ljude, razgovore i prirodu, a najviše kroz tišinu i razmatranja. Kraj je za mene i ovog puta zaista bio Raj i mjesto susreta sa živim Bogom.“
Duhovnici
Posebno zahvaljujemo isusovcima pateru Luki Iliću i skolastiku Vilimu, pateru Borisu Joziću i skolastiku Ivanu Buneti, pateru Hrvoju Juki i pateru Iki, te naposljetku pateru Mateju Žaji koji su kroz termine vodili mlada srca dubljem upoznavanju Boga.
