Kad se spoje more, zajedništvo i Gospodin, onda se dogodi nešto posebno. SKAC Osijek je bio na programu Centra Ignacije – Život na moru. Zahvalni na prilici da budemo zajedno, donosimo ti naše iskustvo s broda.
Kada dođeš u Biograd i napraviš taj prvi korak u jedrilicu znaš da ostavljaš sigurno tlo i cijeli svoj život na obali. Nemaš druge nego vjerovati da će se Gospodin pobrinuti za sve što si ostavio na obali dok ulaziš u kabinu i sad imaš samo sam sebe i jednu torbu što si ponio i to neku koja se može sklopiti jer nema mjesta. Započinje pustolovina zvana Život na moru. I dok valovi njišu naš mali brod, naš kapetan Tvrtko uči posadu od 7 članova okretati jedrilicu kako vjetar puše, bacati sidro, hvatati bovu na pramcu i namotavati konope na vinč. Kao pravi mali tim dok jedan otpušta konop, drugi poteže, treći upravlja brodom tu je i gitara i zajednička pjesma u svakom slobodnom trenutku, igre aliasa i nepresušan humor.
Kako valovi idu, uvijek se brod okreće dijagonalno na njih, kao i u životu u kojem se moraš prilagođavati da te ne potope. Mi smo se, nadahnuti Gospodinom i zajednišvom koje nam je dao, jedni drugima toliko prilagodili da smo počeli disati kao jedno. Svi različiti nitko se nije ustručavao doprinjeti onime što ima, bila to tišina i mala djela ljubavi i prisutnosti ili dijeljenje svih misli i šala što ti padnu napamet. U svetim misama koje su bile u malim kapelicama, prekrasnoj prirodi ili na jedrilici smo imali prilike doživjeti da se Gospodin stvarno spušta među nas gdje god – bili nasred mora jednako kao u najvećoj katedrali. U vremenu tišine i molitve, dok ti Gospodin progovara, jedva se možeš suzdržati da ne gurneš nekog laktom da pogleda neki lijepi dio prirode i mora. Nitko te ne može pripremiti na ljepotu netaknute prirode koju ćeš vidjeti, najljepši zalazak sunca, zvjezdano nebo kao nikad prije, tirkizno more, prelijepe stijene. Jedino što možeš je gledati i diviti se Stvoritelju. A kad se spusti večer i usidriš se jedva čekaš sjesti i čuti gdje su danas drugi vidjeli i prepoznali Gospodina, i podijeliti svoje iskustvo. I nekako se odjednom nađeš spreman podijeliti baš sve od jedne palačinke koju si nabavio s drugog broda do ručnika i čarapa. Sve što vidiš na brodu postane zajedničko, više ništa nije samo tvoje.
Sve si spreman dati drugome, svoju ljubav, svoje vrijeme, pažnju, duhovna iskustva, svu svoju odjeću, piti iz jedne boce, jedne šalice i ostavit zadnju žlicu linolade za nekoga drugoga. I tako bez struje, tuširanja u slatkoj vodi, praznog mobitela, bez čiste dukse se oslobodiš baš svega i shvatiš da ti ništa osim Božje ljubavi i onih s kojima ćeš ju dijeliti ne treba. I da si življi nego ikada. I onda dođeš kući i pitaš se kome još mogu dati baš sve što imam, slobodan od svega i sam od sebe u jednostavnosti života shvatiš da si dotakao Gospodina i stekao prijatelje. I zato možeš slobodno po kući pjevušiti duhovni hit ovog jedrenja: Pusti mreže te i sve poslove, čamac pusti svoj, jer Gospodin zove da ga slijediš sad, srca pripravna. Dok ti u ušima zvone glasovi onih s kojima si dijelio radost i ljubav proteklih 7 dana.
