Ljubav, milost, sloboda, nadahnuće, safe place. Koliko god sam bila nesigurna oko putovanja na Pašman, toliko je u meni nešto gorilo za nečim novim. Idem u nešto nepoznato, a opet poznato jer te ljude viđaš na misama, na druženjima u gradu. Dugo sam razmišljala o samoj prijavi na ovako nešto, ali sam bila toliko zatvorena za nova upoznavnaja i ulaske u nešto novo, sve dok nisam malo istraživala i uz pomoć prijateljice doznala nešto o samom programu.
Nakon prijave problem je bio prijevoz. Kako, di, s kime? Stvorila se grupa i javila sam se jednoj curi te ju pitala jel’ me može povesti. Ubrzo smo se dogovorile i sredile sve. Na dan putovanja ona dolazi po mene, idemo po drugu curu, a u autu nas je čekalo predivnih 7 sati druženja, pričanja, pjesme i razgovora o tome što očekujemo. Dolazak na Pašman, upoznavanje, neke magis grupe za koje nikad nisam čula. Sve nešto novo za što nikad nisam znala da ću moći. Učenje kako razmatrati i dopustiti da Bog progovara kroz tebe i da djeluje na toliko mnogo divnih načina, nisam ni znala da ću moći. Dođeš tamo da upoznaš sebe, da otkriješ koliko je Bog velik i koliko milosti sprema za tebe.
Došla sam na Pašman baš tjeskobna i puna nepovjerenja, ali što je vrijeme više odmicalo to je Bog djelovao više kroz mene, djelovao je kroz ljude s kojima sam boravila tih 7 dana, kroz razne poruke, razgovore, pjesmu, ples, igranje odbojke (s najboljim timom kojeg će biti teško nadmašiti). Ljudi s kojima sam bila 7 dana su mi i dan danas bliski, upravo cura koja me je vozila na Pašman bila je najveća podrška i oslonac u 7 dana. U tih 7 dana naučiš kako predati Bogu sve svoje probleme koji te muče, naučiš bolje vrednovati sebe, ne osuđivati ljude na temelju prvog dojma, dopustiti Bogu da te iznova i iznova iznenadi i mijenja tvoj pogled. Nisam ni sama mogla vjerovati da ću imati mogućnost da Mu se više približim i da ga osluškujem na predivnim mjestima koja su me okruživala. Nevjerojatno mi je koliko smo se svi povezali u tih 7 dana, postali smo kao mala obitelj koja se okupila oko jednog Velikog čovjeka koji nas drži zagrljene i okupljene oko sebe.
Naši duhovnici su nam uvijek bili oslonac i podrška kada je bilo teško, kada je trebao razgovor oni su uvijek bili tu, i na njima sam beskrajno zahvalna. Toliko je kreativnosti bilo u meni da smo čak i napisali bećarac našeg termina, nešto što je bilo jedan od vrhunaca boravka tamo. Samo ću još reći da se ne ustručavaš prijaviti kao ja jer evo: ,, Kada nisi siguran/na gdje bi ti duša išla, kada si nemiran/a u sebi, kada ne znaš odakle bi krenuo/la sa sobom. Odi tamo gdje znaš da si siguran/na. Mjesto Kraj, kako kaže pater Boris: Kraj je raj. Moj raj u tom trenutku bila je ta mala SKAC obitelj koja je bila tu oko mene, oko Njega. Kao da me On pozvao i rekao da ovo je moj termin, da se moram prijaviti na njega i da ću biti sretnija. Dearest gentle reader: potičem te da se oslobodiš, prijaviš i iskusiš #malodrugačijeljeto, jer tko zna, možda ti se netko tamo i svidi, a možda se i ti odvažiš i otkriješ neki novi talent u sebi.
Marija Dumančić
