Uspjeli smo.
Izvukli smo imena i životne priče iz apstrakcije broja. I tisuće njih se jučer iznova pokrenulo. Potekle su rijeke priča. Brojni su iščekivali sa strane i u koloni tražili ime svojih bližnjih. Mnogi su u tome i uspjeli. Neki su samo htjeli dotaknuti ime na majici svog strica, oca, majke; drugi su, pak, poželjeli uslikati, razmijeniti majice, a neki su se javili i preko društvenih mreža.
Tisuće mladih jučer i danas istražuju životopise onih čija su imena nosili. Njihove obitelji traže njih i sve su priče izišle iz svojih uskih krugova u kojima su već dobro poznate, i probile se u krajeve do kojih nikad nisu dopirale, i šire se do neslućenih razmjera. Grade se nove mreže poznanstava, razvija bliski i osobniji odnos prema žrtvama, mladi poprimaju aktivnu ulogu i osjećaju dužnost i zadaću koju i sami još istražuju.Ako Bog da, ovo ćemo raditi svake godine. To je najmanje što žrtve za moju i tvoju slobodu zaslužuju: neka teku rijeke priča, mora emocija i molitava, divljenja, ponosa i poštovanja,
I neka nikad ne prestanu.
Hvala svim volonterima, tisućama mladih, obiteljima žrtava, medijima. Hvala gradu Vukovaru na iznimnoj susretljivosti i kooperativnosti, ali i za sve ove godine. Izuzetno iskustvo.
A uvijek, najviše, hvala vama koji ste za nas živote dali. Sve što činimo, premalo je, ali radost nam je i sveta dužnost činiti sve da svetost vaše žrtve bude utkana u svako srce i za sva vremena, u Domovini i svijetu.
Bogu dragom hvala što nas svojom providnošću vodi i što opet iznova nadahnjuje ovu svetu Kolonu sjećanja. Veliko hvala i svima koji su nam pomogli da se ova kampanja ostvari: firmi Primax koja nam je donirala 200 lampiona od recikliranog materijala te ženskom vokalnom sastavu Allegro koji je svojom izvedbom uljepšao večer paljenja lampiona.
I nastavljamo dalje, računajući na sve vas.
Pratite nas.
